Na mjestu gdje obronci Bilogore prelaze u plodne podravske ravnice smjestila se Općina Virje. Općina se sastoji od naselja Donje Zdjelice, Hampovica, Miholjanec, Rakitnica, Šemovci i Virje. Ukupna površina koju obuhvaća ova Općina središnje Podravine je 78,55 km2 pokrivenih listopadnim šumama, plodnim oranicama te cvjetnim livadama. Nekad najveće selo ovog dijela Hrvatske, a danas mjesto ugodno za život, s bogatom povijesnom i kulturnom baštinom.

Česte promjene vlasnika, prirodne nepogode te napadi Turaka rezultirali su dinamičnom poviješću ovog područja. Virje se spominje već u doba Rimljana kao postaja Lentulis, u srednjem vijeku kao posjed Prodavić, da bi 1626. godine prvi puta se u službenim spisima pojavilo Virje. Smatra se da naziv Virje dolazi od riječi vir, virovi koji su se stvarali u vodama Zdelje i Komatnice te rukavcima rijeke Drave, okruženim šašom, trstikom i gustim šumama. Upravo ta teško prohodna područja spašavala su živote Podravaca sredinom 16. stoljeća kada su Podravinom haračili Osmanlije.

Osnivanjem Vojne krajine te dodjelom besplatne zemlje vojnicima pospješuje se naseljavanje područja uz i oko rijeke Drave, a time raste i broj poljoprivrednika te obrađenih površina. Život u zadrugama olakšava obavljanje poslova te doprinosi blagostanju u domovima te očuvanju tradicionalnih vrijednosti.

Vrijedni i pobožni Virovci za svog su patrona odabrani sv. Martina, kojemu je posvećena Župna crkva u Virju. Prvi spomen župe je iz 1334. godine kada s spominje crkva sv. Martina u Prodaviću. Današnja crkva izgrađena je na mjestu crkava koje su uslijed trošnosti, ali i elementarnih nepogoda prepuštale mjesto novijim zdanjima. Postojeće crkva sv. Martina izgrađena je 1833. godine uz postojeći toranj.

Najvažnija manifestacija Općine Virje su upravo Martinjski dani koja se održava oko dana sv. Martina 11. studenog. U tih nekoliko dana posjetioci mogu uživati u izložbi i degustaciji vina te obilasku vinskih cesta, prikazu dolaska sv. Martina, izložbi kolača udruga žena s područja Općine te uradaka vrtićaraca i školaraca, sportskim natjecanjima, predstavama kazališnih skupina i drugim atraktivnim događanjima.

Ako se pak koji turist odluči posjetiti Virje u vrućim ljetnim danima, osvježenje može potražiti na izvoru svježe, izvorske vode nazvanog Fratrovac ili šetajući vinskom stazom i uživajući u kapljici prvorazrednog virovskog vina. Oni koji su skloniji uživanju unutar četiri zida, mogu posjetiti Zavičajni muzej Općine Virje koji se nalazi u zgradi „stare škole", tzv. Krasotici čije ime nagovješćuje da se unutar zidova ove zgrade nalaze davno zaboravljena blaga ovog kraja, koja jedva čekaju da ih slučajni prolaznik otkrije i pronese glas o njima. O ljepotama Virja i okolice svjedoče i djela Josipa Turkovića, slikara i strastvenog sakupljača etnografskog blaga, kojemu je u čast otvorena Galerija, u kojoj se nalazi njegovo likovno stvaralaštvo te zbirka rukovorina.
Danas se Virovci diče poduzetnošću i marljivošću svojih predaka koji su im u nasljedstvo ostavili brojne pripovjetke, legende, običaje i nošnje. Očuvanju tradicije danas doprinose brojna društva i udruge koji svoje naslijeđe i rad prezentiraju na brojnim manifestacijama diljem Hrvatske i Europe.

Unatoč tome što se stanovništvo Općine Virje tradicionalno bavi poljoprivredom, u posljednje vrijeme prisutan je rast broja obrta i malih poduzeća te proizvođača povrća i voća te vinogradara i pčelara. Ipak svoj razvoj, Općina može zahvaliti i prirodnom bogatstvu, zahvaljujući čijoj eksploataciji se ubraja u razvijenije općine Podravine.

Podravske Sesvete su općina na krajnjem istoku područja LAG-a «PODRAVINA» i Koprivničko-križevačke županije. Udaljene su oko 5 km od podravske magistrale na jugu te rijeke Drave na istoku. Na zapadu se nalaze Podravski Peski, a na sjeveru ostaci čuvene Carske hrastove šume. Općina se prostire na području od 29,47 km2, a obuhvaća i mala naselja Dragance i Mekiš. Sve zajedno općina broji 1.628 stanovnika.
Iako se Podravske Sesvete ne nalaze na glavnim prometnim pravcima, ipak su naselje sa bogatom poviješću i povijesno – kulturnim značenjem. Prvi puta se spominju 1334. godine u Statutu zagrebačkog Kaptola, a službeno se smatraju naseljem od 1695. godine. Danas su Sesvete središte općine, sa stanovništvom koje se trudi obnoviti stare običaje i sportove, očuvati kulturnu i povijesnu baštinu, potaknuti mlade da ostanu na selu i sudjeluju u razvoju općine. Sljedećih nekoliko odlomaka će potvrditi nastojanja ovih ljudi da sačuvaju od zaborava svoju prošlost i prošlost svojih predaka.

Stanovnici Podravskih Sesveta i članovi sportskih udruga uspjeli su od zaborava sačuvati 15 – ak starih sportova poput potezanja užeta, potezanja mosora, tjeranja šinje, trčanja na štakama, gađanja kozlice, kuturanje i ostale koji vas mogu vratiti u prošlost kada su naši djedovi i pradjedovi njima kratili vrijeme. Ako hoćete predahnuti od vožnje biciklom, možete se okušati u ovim staro – novim aktivnostima. No, osim starih sportovima, Podravske Sesvete imaju dva nogometna kluba, ženski nogometni klub, športsko ribolovni klub, lovačku udrugu te konjički klub.

Sesvečani nisu samo sportski aktivni već su i priznati glazbenici. Jedan od najpoznatijih glazbenika iz Općine Podravske Sesvete, legenda hrvatske pučke glazbe, je Blaž Lenger. Blaž Lenger rođen je u zaseoku Draganci, a svojim glasom i pjesmama, dirao je i još uvijek to čini, srca većine ljudi koji čuju njegove izvedbe. Najpoznatije Lengerove skladbe su „Podravino moja mila" i „Potočić maleni". U Podravskim Sesvetama je osnovano pjevačko društvo njemu u čast, koje nosi njegovo ime.

Nakon što ste odmorili dušu i tijelo, uz prekrasne skladbe Blaža Lengera, možete se upoznati sa podravskim načinom života, običajima, nošnjama, sudjelovati u radionicama izrade pisanica, božićnih jaslica i ukrasa na tradicionalan način, vidjeti arheološku i paleontološku zbirku i to sve na jednom mjestu – u Etnografskoj zbirci Josipa Cugovčana. Ova bogata i zanimljiva zbirka broji više od 3 000 eksponata, a vlasnik će svoje bogato znanje o narodnoj kulturi, običajima, vjerovanjima i legendama, nesebično podijeliti s Vama. Osim što je Josip Cugovčan kolekcionar narodnog blaga, on je i renomirani slikar naive čiji radovi najčešće prikazuju zavičajne običaje i pejzaže.

Osobit ponos Sesvečana je Ekološki vrt mira koji se nalazi u središtu naselja, a koji sačinjavaju stoljetne lipe i skulpture koje predstavljaju likove osoba koje su oblikovale svoje misli vezane uz prirodu, vodu i slavljenje prirode poput Hipokrata, Odiseja, svetog Franje, Isusa i drugi.
U neposrednoj blizini Vrta, nalazi se i Crkva Svih Svetih koja je izgrađena 1878. godine na poticaj tadašnjeg župnika.

U Podravskim Sesvetama egzistiraju brojne udruge, od folklornih društava, udruga mladih, udruge umirovljenika pa sve do stočarskih i ratarskih udruga s čijim radom se možete upoznati.
Turisti i slučajni prolaznici, u ljepoti krajolika i spokojnom miru i tišini Podravine, mogu uživati na Karauli. Karaula se smjestila nedaleko rijeke Drave.

MOJE SELO
U Podravskim Sesvetama, od rođenja živim i uvijek se ja svom selu
divim.
Tu su lijepe nam ulice, a i vredne domačice, koje obrađuju svoje
okučnice, vidiš cvijeća razne boje, najljepše je selo moje. Najljepše mi
kad prolazim pokraj škole i kad vidim i čujem na igralištu veselu vrisku
i smijeh djece kako se radosno igraju i kako mi svako dijete na pozdrav
ručicama maše, kaj ćeš ljepše za oko, za srce i za selo naše.
Ivan Drvenkar-Šumski

Pozante ososbe: Blaže Lenger Link na Podravino moja mila

Službene stranice Općine Podravske Sesvete

Oj kopina, trnina
Oj kopina, trnina se si pole pokrila
Samo nesi stezico, to Jalševo vulico
kod moj dragi zjahuje, z belim ropcem zmahuje
dojdi, dojdi dragi moj, kopine se ti ne boj
brez trnja je steza ta, lubav jo je zravnala
Hajd idemo devojko, vu to goro visoko
da beremo ružice, savimo vu kitice
meni jedna, tebi tri, vu znak naše lubavi.

Općina Peteranec obuhvaća naselja Komatnica, Peteranec i Sigetec. Prostire se na području od 51,77 km2 te ukupno ima 2.681 stanovnika.

Prvo spominje srednjovjekovne župne crkve Sv. Petra je 1267. Kasnije se spominje istoimeno selo nastalo na mjestu prijelaza preko rijeke Drave. Peteranec je dobio ime po crkvi i župi Sv. Petra. Selo je stradalo u osmanskim prodorima sredinom 16. st. Obnovljeno je početkom 17. st., a župa je ponovo utemeljena 1789. Do sred. 18. st. sastavni je dio Koprivnčkog vlastelinstva (tzv. Provincijala), a tada je pripojeno Vojnoj krajini gdje ubrzo postaje satnijskim središtem Đurđevačke pukovnije te školskim središtem za Peteransku i Sokolovačku satniju. God. 1765. proglašen je slobodnim krajiškim vojnim komunitetom, ali je ubrzo izgubio povlastice te je vraćen u rang seoskog naselja. Od 1871. do 1875. središte je istoimenog kotara, a potom velike općine koja je obuhvaćala istočni dio koprivničke Podravine. Kasnije je kotar Peteranec pripojen kotaru Koprivnica. Između dva svjetska rata spada u najnajprednija podravska sela s knjižnicom od 2500 svezaka i razvijenim društvenim životom. Stagnira nakon II. svjetskog rata, pogotovo od 1955. kada prestaje biti općinskim središtem do 1993. kada je ponovo postalo općinskim središtem. Poznata manifestacija je Galovićeva jesen(održava se tradicionalno od 1994.)

Stanovništvo je uglavnom poljoprivredno, no u novije vrijeme se sve više mijenja sastav stanovništva te dolazi do pojačanih procesa deagrarizacije. Od gospodarstva, glavna grana je poljoprivreda, dok u Peterancu postoji početni razvoj malog poduzetništva, a prisutne su čak tri poslovne zone: Danica, Peteranec i Sigetec
Od obrazovnih institucija postoje dječji vrtić te osnovne škole u Peterancu i Sigecu. Spomenici i znamenitosti koje se mogu izdvojiti su crkve u Peterancu i Sigecu te zgrada satnijskog zapovjedništva u Peterancu. Najveća kulturna manifestacija je Galovićeva jesen koja se održava od 1994., a iz područja kulture još se mogu izdvojiti Galerija Ivana Sabolića, KUD «Fran Galović» udruge žena Peteranec i Udruga žena «Hrvatsko srce» Peteranec. Sportski dio općine predstavaljaju nogometni klubovi «Panonija» iz Peteranca te «Mladost» iz Sigeca. Načelnik općine je Krešimir Matijašić.
->Mudlini

Poznate osobe:
• Fran Galović
• Ivan Generalić 

U zagrljaju rijeke Drave, vrbika i hrastovih šuma smjestila se Općina Novo Virje. Općina se sastoji od samo jednog naselja, novog Virja, a koje je nastalo spajanjem tri naselja: Medvedičke, Drenovice i Crnca. Novo Virje obuhvaća površinu od 35,98 km2 na kojima obitava 1.218 stanovnika.

Virovski konaki – danas Novo Virje smješteno je u pitomom i bogatom podravskom kraju. Njegov nastanak usko je vezan uz Virje. Naime, na prostoru današnjeg naselja novo Virje, Virovci su nekad imali svoje posjede, „konake" koji su nastali u vrijeme turskih provala jer su bili teško pristupačni i stoga pogodni za skrivanje stoke i ljudi.

Naseljavanje Virovskih konaka stalnim stanovništvom počinje nestankom Vojne krajine. 1866. Godine izdan je zakon da se obiteljske zadruge mogu dijeliti te se najčešće uzima ta godina kao početak naseljavanja Novog Virja. Tada mnogi sinovi iz podijeljenih zadruga dolaze trajno živjeti na svoj „konak". Predaja kaže da su to bili zdraviji i pametniji članovi bivših zadruga.

U početku su kuće na konakima bile razbacane po poljima i sjenokošama, gradile su se uz poljske putove, gdje je tko imao posjed. Kasnije kreće naseljavanje prema glavnoj cesti i spajanje svih naselja u jednu cjelinu, poprimajući karakteristike naselja u nizu. Sve do II. Svjetskog rata ova skupina naselja zvala se Virovski konaki. Pred sam rat dobiva naziv Novo Virje te je ustrojena općina.

Pejzaž Novoga Virja je jedinstveni fenomen. Zbog svoje posebnosti u svako godišnje doba vrijedan posjeta ljubitelja prirode. Ne samo poznavatelj, već svaki turist bit će fasciniran ovim krajolikom. On u svako godišnje doba pruža uvijek nova iznenađenja i nikada nije monoton. Krajolik rijeke Drave naročiti je dragulj kojega se nastoji sačuvati i za buduća pokoljenja. Preko Drave još prometuje skela koja povezuje Novo Virje s njegovim nekadašnjim naseljem Bukovljem, od kojega je, nakon preseljenja stanovnika na južnu stranu rijeke, ostalo još samo raspelo. Izniman doživljaj su rode koje su se ne samo uselile među ljude, već se i potpuno suživjele s njima. Tako ih možemo često promatrati kako idu iza traktora koji kosi, i love insekte i ponašaju se kao domaće životinje. Na poljima i livadama, uz putove, često trči neki zec, lisica, fazan, prepelica, jarebica, srna, diže se čaplja, nebom kruži jastreb, a o sitnim životinjama da i ne govorimo. Okruženo šumom hrasta lužnjaka, vrbikom uz Dravu i vrlo rijetkom, zakonom zaštićenom, crnom johom, područje Novog Virja pruža sve uvjete za razvoj lovnog turizma na visoku i nisku divljač, a naročito na divlje patke. Rijeka Drava sa svojim rukavcima bogata je slatkovodnom ribom: smuđem, šaranom, somom, štukom i drugim ribama.

Stanovništvo Novog Virja pretežno se bavi poljoprivredom, osobito stočarstvom, mljekarstvom i ratarstvom. Poljoprivredni proizvođači okupljeni su u Udruzi „DRAVA" čiji je cilj promicanje poljoprivredne proizvodnje, poticanje udruživanja poljoprivrednih proizvođača te njihova edukacija.

Uz Podravsku magistralu i tok rječice Komarnice smjestio se Novigrad Podravski. Novigrad Podravski jedno je od najstarijih naselja ovog dijela Podravine i središte Općine. Općina Novigrad Podravski sastoji se od sedam naselja: Borovljani, Delovi, Javorovac, Novigrad Podravski, Plavšinac, Srdinac i Vlaislav koja se prostiru na površini od 64,62 km2 te broje 2.862 stanovnika.

Na području današnjeg Novigrada Podravskog, spominje se selo Komarnica već 1201. godine u povelji kralja Emerika Arpadovića kojom potvrđuje naselja u vlasništvu zagrebačkog biskupa Dominika. Komarnica je bila oveće mjesto po kojoj je dobio ime cijeli crkveni arhiđakonat - komarnički. U Komarnici je župna crkva godine 1501. bila posvećena sv. Ladislavu. Tada su uz ovu župnu postojale u Komarnici još dvije crkve: sv. Jurja i bl. Djevice Marije.

Hrvatski narod se zbog neprestanih turskih provala sklonio u sigurnije krajeve. Mnogi se Podravci sele preko Drave u južnu Ugarsku, gdje još i danas ima dosta potomaka.

Kad je na ušću rijeke Žitve u Dunav 11. studenog 1605. sklopljen mir s Turcima, svanuli su bolji dani u Podravini. Turci su se obvezali da 20 godina neće u Hrvatskoj četovati, plijeniti, pustošiti ili tvrđe osvajati. Tako se i Podravini vratila sigurnost od turskih provala pa se počeo doseljavati narod sa raznih strana. Obnovljeno je tada i selo Komarnica.

Ipak, iz turske su Slavonije dosta često u Podravinu provaljivale razbojničke družine. Harambaše su uglavnom „Vlasi", kako svjedoče njihova imena: Grujica, Njegovan, Jovica, Dejan, Milija i Vukman. Da se hrvatski seljaci u Komarnici zaštite od takovih razbojnika, krajiška uprava podiže tvrđicu, u kojoj će biti stalna vojnička posada (haramije). Ova je tvrđica postojala već g. 1638. To razabiremo iz pisma što ga je koprivnički župnik Matija Sumer 19. kolovoza 1638. pisao zagrebačkome biskupu Benku Vinkoviću. U tome pismu daje Sumer o Komarnici i okolici ovaj izvještaj: „U Komarnici stanuju Slovinci, a ponešto i Vlasi. Tamo je kaštel (tvrđica), okružena grabama koje vodom puni rijeka Komarnica."

Narod je tvrđici u Komarnici dao ime „Novigrad". Samo selo ipak se i nadalje zove „Komarnica". Kasnije tvrđica postaje znamenitija od samog sela, jer se u tvrđici smještaju oblasti. Tako je sve poznatije bilo ime „Novigrad", koje je s vremenom posve istisnulo ime „Komarnica". Ovo su ime ipak zadržali potoku, koji teče kroz Novigrad i crkveni arhiđakonat.

Kao svjedok burnih vremena stoji stara lipa, koja je, prema usmenoj predajni, posađena 1676. godine. Uz to stablo vezano je niz povijesnih događaja iz kulturnog, političkog i športskog života Novigrada Podravskog. Ispod krošnje ove lipe u prošlosti su održavani razni značajni politički skupovi, zabave, folklorne i kazališne predstave na otvorenom. Danas je ona zaštićena kao spomenik prirode te svojom ljepotom i vitalnošću doprinosi prirodnoj i estetskoj vrijednosti Novigrada Podravskog.

Poznate ličnosti:

1. Janus Pannonius (Ivan Česmički) - pjesnik
2. Martin Sagner - glumac

Zanimljivost:

GLAŽE – Krajem 19. i početkom 20. stoljeća sveti kut novigradske kuće krase glaže. Glaže su, najčešće svete, slike na staklu koje su izrađivali putujući majstori diljem Europe. Glaže su umjetnici mijenjali sa seljacima za njihove poljoprivredne proizvode.
Srabljivec – posuda koja u vinogradu služi za natakanje vina, „bokal", izrađena od kamena.